← Natrag na tržište Novosti

Radnik tek malo zadovoljan, a tvrtka više u minusu - hrvatski paradoks minimalca

Ivica Žuro

Ivica Žuro

Ivica Žuro je konzultant u financijama, bankovnom poslovanju i upravljanju poduzećima. Vlasnik je MM Beneficium obrta za poslovno savjetovanje. Nakon duge karijere u bankarstvu gdje je uz ostalo bio d… Pročitaj više

7. listopada 2025.

Rast minimalne plaće u Hrvatskoj postao je vruća tema. Jedni ga vide kao zaštitu radnika, drugi kao uteg koji potapa konkurentnost tvrtki. U svom novom članku Ivica Žuro secira državne intervencije, uspoređuje hrvatski model s europskim i otvara pitanje - kamo nas vodi ova politika?

Obzirom da posljednjih godina u našem tržišnom uređenju država određuje administrativno cijene za niz dobara i usluga , što u šali što u zbilji možemo reći kako je velika šteta da država u dogovoru sa EU nije odredila minimalnu cijenu i trajanje najma plovila u čarteru .

Može se tu zapjevati: da je sreće bilo, ti bi sa mnom pare brojila….

No vratimo se na bit, a to je intervencionizam i to u kapitalizmu koji ima za cilj pomoć ugroženima, a na kraju košta poduzetnike i poslodavce.

Uz uobičajeni regulatorni teret koji dolazi iz EU - što je uz manjak snažnog vođenja jedan od glavnih izazova Unije, koja ima ekonomsku, ali ne i političku snagu - u našem gospodarstvu dodatno se strogo kontroliraju maloprodajne cijene hrane, energenata, lijekova, a odnedavno i financijskih usluga.

Najznačajnija i najintenzivnija intervencija odnosi se na cijenu rada , i to u većoj mjeri nego u većini članica EU. Koliko većoj? Značajno.

Minimalna plaća - tko to tamo nama određuje?

Jedna od stvari koja posebno diže tlak realnom poslovnom sektoru je administrativno određivanje minimalne plaće . Posebno u svjetlu činjenice kako istu određuje javna uprava koja je u posljednjih godinu i pol značajno povećala prosjek primanja .

U Hrvatskoj je minimalna plaća porasla za 92% od 2019. godine, a masa plaća u javnom sektoru za 58% u samo dvije godine . Problem je što taj rast nije popraćen adekvatnim rastom produktivnosti .

I ne samo to - prosječna plaća u javnom sektoru sada je osjetno viša od one u privatnom: +32% u odnosu na razliku od +15% ne tako davne 2019. čime se dodatno stvara pritisak na poduzeća u realnom sektoru da podižu primanja zaposlenih bez obzira na svoju produktivnost ili profitabilnost.

I sve je super i sve je za 5 dok raste prihod te profit sad i da ne voliš nogomet… No pravi problem je da rast plaća uz rast ostalih zavisnih troškova poslovanja ne ostavlja puno prostora za ulaganja u rast produktivnosti rada . Ako su vještine iste, razliku radi tehnologija ako se može priuštiti.

Produktivnost rada u Hrvatskoj i dalje je ispod prosjeka EU i srednjoistočne Europe . Hrvatska narodna banka potvrđuje da je glavni uzrok inflacije upravo rast plaća , ne profit tvrtki.

Zbog državnih intervencija, ukupni troškovi rada iznose oko 50% BDP-a, prvi puta iznad prosjeka EU, a profitabilnost po zaposleniku je upola niža nego u EU i četvrtinu manja od prosjeka srednjoistočne Europe. To značajno ograničava investicije i modernizaciju .

Slovenski recept - manje politike, više matematike

Nakon snažnog višegodišnjeg rasta minimalne plaće u Hrvatskoj, vrijeme je za promjenu pristupa u njenom određivanju kako bismo očuvali ili poboljšali konkurentnost naših tvrtki . Primjerice, u Sloveniji je minimalna plaća nakon intenzivnog rasta od 2021. do 2023. praktički zamrznuta.

Prema slovenskom Zakonu o minimalnoj plaći, njezina razina se svake godine usklađuje isključivo s rastom troškova života (kao relevantan podatak uzima se inflacija CPI iz prosinca prethodne godine), što taj sustav štiti od političkih intervencija.

Ovaj model jedan je od najtransparentnijih u Europskoj uniji. Sličan pristup ima Rumunjska koja je nedavno uvela formulu za određivanje minimalca baziranu na zbroju inflacije i realnog rasta produktivnosti. Automatsku indeksaciju prema inflaciji primjenjuju i Francuska (bez duhanskih proizvoda), Belgija (bez alkohola, duhana i goriva) te Cipar. Inflacija je glavna referenca i u Nizozemskoj, Portugalu i španjolskoj.

U Hrvatskoj je minimalna plaća porasla za 92% od 2019. godine, a masa plaća u javnom sektoru za 58% u samo dvije godine. Problem je što taj rast nije popraćen adekvatnim rastom produktivnosti .

Kad rast minimalca ne prati rast produktivnosti

Posebno je zabrinjavajući raskorak u turizmu gdje minimalna plaća raste za 10,1%, a bruto dodana vrijednost po zaposlenom samo za 6,7%. To signalizira pogoršanje troškovne konkurentnosti .

Posljedice su jasno vidljive: pad izvozne moći, zatvaranje pogona, stagnacija marži i investicija, osobito u industriji, turizmu, trgovini, logistici i graditeljstvu - svim sektorima koji su u Hrvatskoj jaki.

Rastu produktivnosti ne ide na ruku ni tržišna anomalija da kućanstva u Hrvatskoj plaćaju nižu cijenu električne energije od veleprodajnih kupaca, što narušava tržišne odnose i slabi gospodarstvo. U većini EU zemalja velike tvrtke plaćaju manju cijenu struje od kućanstava, što šalje jasnu poruku o jačanju gospodarstva i konkurentnosti. No, u Hrvatskoj veliki potrošači već dvije godine plaćaju 12% više od prosjeka EU, što dodatno otežava poslovanje.

Naravno da ta cijena može biti niža i naravno da se godišnje mogu stotine milijuna eura platiti domaćim proizvođačima električne energije umjesto da se kupuje struja od susjeda osim samo u izuzetno rijetkim situacijama kad nema druge.

A da bi se to ostvarilo, treba stvoriti preduvjet u vidu konačnog određivanja metodologije izračuna naknade za priključak na mrežu od strane regulatorne agencije.

Projekti obnovljivih izvora energije vrijedni 2,6 milijardi eura i ukupnog kapaciteta preko 2.600 MWh već tri godine čekaju na priključenje jer energetska regulatorna agencija HERA još nije donijela odluku o toj metodologiji. Bez toga možemo samo maštati o funkcionalnom, predvidivom i održivom energetskom sustavu te na njemu razvijati modernu industriju .

Hrvatski plan? Veći minimalac, manja konkurentnost

Hrvatska planira podići bruto minimalnu plaću na 1.250 EUR do 2028. godine, što je više od ambicija Portugala (1.190 EUR) i svih srednje i istočnoeuropskih zemalja. Takav rast dodatno ugrožava konkurentnost u predstojećem izazovnom gospodarskom razdoblju.

Ovakvim pristupom šalju se poruke o slabom povjerenju u tržišne mehanizme te se potiče državni intervencionizam u najvećoj mjeri , umjesto da prevladava tržišna konkurencija.

Iskreno se nadamo da će ovaj rast biti organski, temeljen na realnim gospodarstvenim pokazateljima , a ne nametnut administrativno.

  • Podijeli: