← Natrag na tržište Novosti

Ne trgnemo li se već u 2026. i ne potičemo poduzetništvo - slijedi daljnja depopulacija

Ivica Žuro

Ivica Žuro

Ivica Žuro je konzultant u financijama, bankovnom poslovanju i upravljanju poduzećima. Vlasnik je MM Beneficium obrta za poslovno savjetovanje. Nakon duge karijere u bankarstvu gdje je uz ostalo bio d… Pročitaj više

2. prosinca 2025.

Dok se bliži kraj godine, opet se vraćamo istom pitanju: na čemu zapravo stojimo? Neke brojke nas zateknu, druge su već dio standardnog repertoara, ali sve zajedno otkrivaju kamo ide naša mala ekonomija. Ivica Žuro nam u svom novom članku donosi podsjetnik na ono što izbjegavamo priznati, ali će mnogima zvučati poznato.

Dok traje atmosfera domjenaka - a malo hladnoće, dobro društvo te dobra spiza i još bolji socijalni tekući katalizatori pobuđuju ono nešto toplo u čovjeku - vrijeme je za tradicionalno pitanje: što nas čeka u idućoj godini?

A odgovor na prvu - i dalje inflacija te i dalje ovisnost o novcu izvana .

Od turista, EU blagajne te doznaka građana Lijepe Naše na radu vani. Ovo potonje se često prešućuje, a vrlo je bitno.

Samo iz Njemačke godišnje dođe više od 2 milijarde eura, a sve zajedno preko 5 milijardi ili 7,50% BDPa. Po tome smo rekorderi u EU, a od nas su po ovom kriteriju jači na kontinentu BiH, Srbija, Kosovo i Sjeverna Makedonija (jasno zašto kod svih) te Ukrajina čija je dijaspora osnažila zbog rata.

Turska je tu negdje kao i mi.

Usporavamo, štedimo i nadamo se čudu (kao i svake godine)

Idemo konkretno, a to je - blago usporavamo i treba nešto napraviti da se ozbiljnije ne zakoči.

Rast BDP-a snažno je usporio u trećem kvartalu 2025. na 2,3% godišnje, nakon snažnije prve polovice godine kad je rast iznosio 3,4%.

Osobna potrošnja snažno je usporila u odnosu na prvu polovicu godine zbog slabijeg zapošljavanja, realnog pada prihoda od turizma u špici sezone i rasta štednje. Industrija bilježi pad u energiji i potrošačkim dobrima , ali ohrabruje snažan rast izvozno-orijentiranih kapitalnih i intermedijarnih dobara uz povećanje produktivnosti.

Visoka razina zaliha i pad iskorištenosti kapaciteta signal su opreza oko potražnje ključnih hrvatskih trgovinskih partnera te napetosti na relaciji EU protiv sebe te SAD protiv sviju .

Prognoza rasta domaćeg BDPa za 2026. godinu zadržava se na 2,5%, no prevladavaju rizici:

EU i u njoj vodeće zemlje pucale su sebi u nogu da pokažu da su dobri doktori, odnosno uhvatili su se što zelenih agendi nedostižnih ciljeva što birokratiziranja svega i svačega od zakrivljenosti banane do podnog grijanja. Građani im generalno žive lošije, a industrije se suočavaju sa izvoznim problemima , i onda je jasno da im ne treba roba iz Hrvatske, a ne treba im trošak ljetovanja ovamo.

Uglavnom što smo u većoj mjeri računali na njihove pare - računali smo i tu se treba okrenuti drugim tržištima . A još bi više postigli ako bi se okrenuli sebi i jačanju vlastitih kapaciteta.

Raste sve, osim onoga što bi trebalo

Iako su investicije podržane rastom investicijskih kredita i niskim realnim kamatama, privatne investicije koče visoki trošak rada i energije, regulatorna nekonkurentnost i opća neizvjesnost .

Hrvatska mora ojačati instrumente poticanja ulaganja, uključujući delimitiranje iznosa potpora ili uvođenje novih instrumenata po uzoru na one koje već imamo u turizmu kao i uvođenje proporcionalnih olakšica za reinvestiranu dobit.

Bruto profitabilnost domaćih tvrtki i dalje je 25% niža od srednjouropskog prosjeka i 55% niža od prosjeka EU, dok udio mase plaća snažno raste. To smanjuje prostor za investicije i održivi rast plaća .

Odnosno magarac će živjeti dok god bude učio i dalje gladovati, a kad nauči - krepati će.

Potreban je nastavak poreznog i administrativnog rasterećenja, smanjivanje troškova energije za gospodarstvo te jače ciljane reforme tržišta rada, obrazovanja i javnog sektora.

Inflacija se stabilizira oko 4% - i dalje znatno više nego u EU - a u 2026. svi analitičari koji nisu na državnim jaslama očekuju pad na 3,4%.

Cijene usluga i dalje nastavljaju snažno rasti zbog turizma te snažnog rasta plaća pokretanog državnim intervencijama kroz masu plaća i minimalaca.

Rizik spirale rasta plaća i rasta cijena ostaje prisutan sve dok rast primanja višestruko nadmašuje rast produktivnosti . Tome neće pomoći ni slabost EU industrije koja će znatno smanjiti potražnju za domaćim robama odnosno sirovinama i ono što se može očekivati je realni rast robnog izvoza u 2026. za cca 4%.

Ono što može promijeniti blago sivkastu umjerenu naoblaku su skori ulazak u OECD, politička stabilnost i nastavak reformi. Posebno je prvo bitno jer znači povezivanje sa vodećim državama svijeta u kojima je na snazi tržišno uređenje, mahom anglosaksonskima ali i jednom Turskom s kojom imamo dobre odnose i volju za suradnjom.

Ako pametno osmislimo investicijsku politiku, to bi moglo promijeniti trend pada broja radnih mjesta u prerađivačkoj industriji gdje je u godini dana izgubljeno 5200 radnih mjesta, mahom u tvornicama u stranom vlasništvu.

Broj zaposlenih u prerađivačkoj industriji zbog zatvaranja niza tvornica mahom u malim sredinama - gdje je i 10 radnih mjesta od vitalnog značaja - više ne prednjači nad ostalim branšama.

Tih 5200 ljudi je grad veličine Delnica, Lipika ili Iloka ili kompletne općine Klis.

Možemo koliko hoćemo pričati o rastu minimalca, ne bude li investicija u nove poslove i poboljšanje produktivnosti - neće ga imati tko isplatiti .

Isto tako, ne bude li smanjenja poreznog opterećenja plaća , razlika nastala rastom se neće osjetiti jer će je pojesti porezi .

Stara hrvatska matematika: jeftina radna snaga, skupi problemi

Kratkovidnosti ne nedostaje ni s druge strane, ona koja s pravom traži manje poreze.

Sve više velikih privatnih poduzeća oglašava radna mjesta kuhara i vozača uz minimalac i nepotrebno radno iskustvo, što znači samo jedno - nastoji se smanjiti ulazni trošak kroz angažman jeftine radne snage . No nije to samo minimalac, treba ljudima dati smještaj i druga materijalna prava te potrošiti na edukaciju… I onda to više nije 1000 bruto već barem puta 2 odnosno 2000 eura i više.

A za taj novac su mogli angažirati vještog domaćeg radnika ili onog iz bliže okolice, itekako sigurnog i vještog u poslu.

Posebno je to znakovito u turizmu, i tu se treba zapitati - je li važna ušteda na trošku lošeg iskustva gosta , ne daj Bože možda trovanja hranom ili slijetanja niz liticu?!?

  • Podijeli: