Dok traje atmosfera domjenaka - a malo hladnoće, dobro društvo te dobra spiza i još bolji socijalni tekući katalizatori pobuđuju ono nešto toplo u čovjeku - vrijeme je za tradicionalno pitanje: što nas čeka u idućoj godini?
A odgovor na prvu - i dalje inflacija te i dalje ovisnost o novcu izvana .
Od turista, EU blagajne te doznaka građana Lijepe Naše na radu vani. Ovo potonje se često prešućuje, a vrlo je bitno.
Samo iz Njemačke godišnje dođe više od 2 milijarde eura, a sve zajedno preko 5 milijardi ili 7,50% BDPa. Po tome smo rekorderi u EU, a od nas su po ovom kriteriju jači na kontinentu BiH, Srbija, Kosovo i Sjeverna Makedonija (jasno zašto kod svih) te Ukrajina čija je dijaspora osnažila zbog rata.
Turska je tu negdje kao i mi.
Usporavamo, štedimo i nadamo se čudu (kao i svake godine)
Idemo konkretno, a to je - blago usporavamo i treba nešto napraviti da se ozbiljnije ne zakoči.
Rast BDP-a snažno je usporio u trećem kvartalu 2025. na 2,3% godišnje, nakon snažnije prve polovice godine kad je rast iznosio 3,4%.
Osobna potrošnja snažno je usporila u odnosu na prvu polovicu godine zbog slabijeg zapošljavanja, realnog pada prihoda od turizma u špici sezone i rasta štednje. Industrija bilježi pad u energiji i potrošačkim dobrima , ali ohrabruje snažan rast izvozno-orijentiranih kapitalnih i intermedijarnih dobara uz povećanje produktivnosti.
Visoka razina zaliha i pad iskorištenosti kapaciteta signal su opreza oko potražnje ključnih hrvatskih trgovinskih partnera te napetosti na relaciji EU protiv sebe te SAD protiv sviju .
Prognoza rasta domaćeg BDPa za 2026. godinu zadržava se na 2,5%, no prevladavaju rizici:
EU i u njoj vodeće zemlje pucale su sebi u nogu da pokažu da su dobri doktori, odnosno uhvatili su se što zelenih agendi nedostižnih ciljeva što birokratiziranja svega i svačega od zakrivljenosti banane do podnog grijanja. Građani im generalno žive lošije, a industrije se suočavaju sa izvoznim problemima , i onda je jasno da im ne treba roba iz Hrvatske, a ne treba im trošak ljetovanja ovamo.
Uglavnom što smo u većoj mjeri računali na njihove pare - računali smo i tu se treba okrenuti drugim tržištima . A još bi više postigli ako bi se okrenuli sebi i jačanju vlastitih kapaciteta.
Raste sve, osim onoga što bi trebalo
Iako su investicije podržane rastom investicijskih kredita i niskim realnim kamatama, privatne investicije koče visoki trošak rada i energije, regulatorna nekonkurentnost i opća neizvjesnost .
Hrvatska mora ojačati instrumente poticanja ulaganja, uključujući delimitiranje iznosa potpora ili uvođenje novih instrumenata po uzoru na one koje već imamo u turizmu kao i uvođenje proporcionalnih olakšica za reinvestiranu dobit.
Bruto profitabilnost domaćih tvrtki i dalje je 25% niža od srednjouropskog prosjeka i 55% niža od prosjeka EU, dok udio mase plaća snažno raste. To smanjuje prostor za investicije i održivi rast plaća .
Odnosno magarac će živjeti dok god bude učio i dalje gladovati, a kad nauči - krepati će.
Potreban je nastavak poreznog i administrativnog rasterećenja, smanjivanje troškova energije za gospodarstvo te jače ciljane reforme tržišta rada, obrazovanja i javnog sektora.
Inflacija se stabilizira oko 4% - i dalje znatno više nego u EU - a u 2026. svi analitičari koji nisu na državnim jaslama očekuju pad na 3,4%.
Cijene usluga i dalje nastavljaju snažno rasti zbog turizma te snažnog rasta plaća pokretanog državnim intervencijama kroz masu plaća i minimalaca.
Rizik spirale rasta plaća i rasta cijena ostaje prisutan sve dok rast primanja višestruko nadmašuje rast produktivnosti . Tome neće pomoći ni slabost EU industrije koja će znatno smanjiti potražnju za domaćim robama odnosno sirovinama i ono što se može očekivati je realni rast robnog izvoza u 2026. za cca 4%.
Ono što može promijeniti blago sivkastu umjerenu naoblaku su skori ulazak u OECD, politička stabilnost i nastavak reformi. Posebno je prvo bitno jer znači povezivanje sa vodećim državama svijeta u kojima je na snazi tržišno uređenje, mahom anglosaksonskima ali i jednom Turskom s kojom imamo dobre odnose i volju za suradnjom.
Ako pametno osmislimo investicijsku politiku, to bi moglo promijeniti trend pada broja radnih mjesta u prerađivačkoj industriji gdje je u godini dana izgubljeno 5200 radnih mjesta, mahom u tvornicama u stranom vlasništvu.
Broj zaposlenih u prerađivačkoj industriji zbog zatvaranja niza tvornica mahom u malim sredinama - gdje je i 10 radnih mjesta od vitalnog značaja - više ne prednjači nad ostalim branšama.
Tih 5200 ljudi je grad veličine Delnica, Lipika ili Iloka ili kompletne općine Klis.
Možemo koliko hoćemo pričati o rastu minimalca, ne bude li investicija u nove poslove i poboljšanje produktivnosti - neće ga imati tko isplatiti .
Isto tako, ne bude li smanjenja poreznog opterećenja plaća , razlika nastala rastom se neće osjetiti jer će je pojesti porezi .
Stara hrvatska matematika: jeftina radna snaga, skupi problemi
Kratkovidnosti ne nedostaje ni s druge strane, ona koja s pravom traži manje poreze.
Sve više velikih privatnih poduzeća oglašava radna mjesta kuhara i vozača uz minimalac i nepotrebno radno iskustvo, što znači samo jedno - nastoji se smanjiti ulazni trošak kroz angažman jeftine radne snage . No nije to samo minimalac, treba ljudima dati smještaj i druga materijalna prava te potrošiti na edukaciju… I onda to više nije 1000 bruto već barem puta 2 odnosno 2000 eura i više.
A za taj novac su mogli angažirati vještog domaćeg radnika ili onog iz bliže okolice, itekako sigurnog i vještog u poslu.
Posebno je to znakovito u turizmu, i tu se treba zapitati - je li važna ušteda na trošku lošeg iskustva gosta , ne daj Bože možda trovanja hranom ili slijetanja niz liticu?!?
- Podijeli: