Hrvatska ima izniman potencijal za korištenje solarne energije kao glavnog obnovljivog izvora. S obzirom na iznimnu insolaciju i pogodnu geografsku poziciju, posebno u Dalmaciji i na Jadranu, solarna energija može povećati energetsku sigurnost i osigurati financijsku uštedu. Unatoč tome, brojne su birokratske prepreke i izazovi.
Hrvatska se sve više okreće obnovljivim izvorima energije, a solarna energija postaje ključni element u toj tranziciji.
Uz to što nitko normalan nema ništa protiv smanjenja emisija Co2 te za ljudsko zdravlje posebno opasnih nitratnih oksida – o kojima se manje piše, ali su pogubniji – jedna velika motivacija je ušteda na troškovima.
Lijepa Naša spada u visoko dekarbonizirane zemlje, ali samo kada je proizvodnja električne energije u pitanju - 80% na čemu se može u prvom redu zahvaliti visokom udjelu električne energije dobivene iz hidroelektrana.
S druge strane u potrošnji energije ona dobivena iz obnovljivih izvora sudjeluje sa tek 30%.
Stoga je pored ciljeva na razini EU za većom ulogom takve električne energije, u potrošnji velika mogućnost poboljšanja energetske neovisnosti upravo putem malih i srednjih fotonaponskih elektrana.
Hrvatska ima itekako jedan značajan temelj za postizanje cilja u srednjem roku, a to je u odnosu na kontinentalni dio EU za 1/3 veća insolacija odnosno količina energije sunčevih zraka koje dolaze do nje.
Dalmacija, Istra i otoci sjevernog Jadrana imaju visoku razinu insolacije koja im omogućuje prosječno 2,700 do 3,000 sunčanih sati godišnje.
Dnevna količina insolacije 4.5 do 6 kWh/m²/dan u Splitu, Dubrovniku i Zadru uživaju visoku razinu insolacije, što je visoka razina i u svjetskim razmjerima.
Pored uštede u poslovanju, bitan razlog povećanju kapaciteta za proizvodnju električne energije iz obnovljivaca je što veći nivo energetske neovisnosti i održivosti sustava.
Sjećamo se kako je 21. 06. 2024. Dalmacija doživjela ono što nije već i desetcima godina, a to je prekid opskrbe električnom energijom jer je zbog preopterećenosti sustava isti sam sebe isključio da doslovno ne dođe do uništenja.
Problem je riješen u okviru istog dana i zbog boljeg koordiniranje sa ostalim regionalnim elektrodistributerima nije se više ponovila takva situacija. Obzirom da u sezoni potrebe za energijom rastu značajno, konstanto je na raspolaganju bilo dovoljno energije tijekom cijelog ljeta i to na način da se dostupna količina nadomještala uvozom iz susjednih država.
A taj uvoz nije bio mali kako se vidi na grafikonu:
Izraženo novčano, zajedno sa svim pratećim troškovima vrijednost uvoza električne energije u razdoblju 01. 06. - 31. 08. 2024. kreće se oko 289 milijuna eura.
Zbog raspoloživosti sustava nemoguće je izbjeći potrebu za uvozom, ali moguće je probati učiniti sve da se svede na najmanju moguću mjeru.
Povećavanjem broja solarnih elektrana koje proizvode za svoje potrebe postiže se trostruka korist:
Ovisno o kvaliteti instalirane opreme – a preporuka je da se ne postavlja neki žnj panel jer je najkraći rok garancije na pojedine dijelove sustava 5 godina – po instaliranom kW snage investicija se cijeni 500 do 650 eura.
Nadalje, čak i prema trenutnim cijenama električne energije što za fizičke, a još više skuplje za pravne osobe, ovo je itekako rezonski potez jer se investicija vraća u manje od 5 godina, a sklop ostaje.
Štoviše za iole veće instalirane fotonaponske sklopove – tu govorimo o 100 kW instalirane snage naviše – razdoblje povrata je 3 godine i to ako je postavljena kvalitetna oprema.
Potvrđuje to i izračun uštede po kW, a on se kreće na vrijednosti od 210 eura.
Postoji model financiranja ovakvih sklopova koji ne traži davanje nekretnine pod zalog, ali naravno traži bonitet i kvalitetan poslovni plan. Kredit koji se dobije se otplaćuje iz iznosa uštede po instalaciji u odnosu na dosadašnju potrošnju.
Kao i kod svih drugih financiranja, postojeće pravne osobe koje idu u ovu investiciju trebaju imati minimalno 25% vlastitih sredstava.
Ne treba zanemariti i mogućnosti subvencije kamatne stope baš za dio investicija koji se odnosi na zelenu i digitalnu tranziciju. Praktički donedavno je bio raspoloživ iznos iz sredstava Nacionalnog plana oporavka i otpornosti kojim se u većoj mjeri subvencionirao iznos kamate za kredite za postavljanje ovakvih elektrana.
Jedina, ali ogromna prepreka za instalaciju veće snage iz obnovljivog izvora sunčeve energije je – pogađate – birokracija. Tu smo dobivali prigovore od strane Europske Komisije kako treba poraditi općenito na rokovima i za prijave i za priključivanje na terenu, jer imamo konkretne ciljeve za 2023. godinu i što se tiče proizvodnje i što se tiče potrošnje.
Pritisak je očito urodio plodom i treba ga nastaviti – zaključno sa 2023. godinom Hrvatska je instalirala ukupno 462,5 MW solarne energije, s dodatnih 238,7 MW postavljenih samo te godine.
Solarni kapacitet raste brzim tempom, a očekuje se da će do 2025. doseći 963 MW ako se trenutni trendovi nastave.
Prema analizama, Hrvatska ima potencijal razviti do 7 GW solarne energije do 2030. što je više od priključne snage svih instaliranih elektrana sada.
Procjenjuje se da će godišnje investicije iznositi oko milijardu eura, pri čemu bi polovica bila usmjerena na izgradnju solarnih i vjetroelektrana.
Solarna energija predstavlja ključnu komponentu održive budućnosti Hrvatske jer potrebe za energijom rastu. S obzirom na sve veću dostupnost tehnologije i financijskih poticaja, trenutak je idealan za istraživanje i ulaganje u solarne sustave.
Tu će mali solarni projekti igrati sve važniju ulogu u energetskom pejzažu zemlje, i rado ćemo pomoći da s jedne strane ostvarite uštedu, a s druge date pozitivan doprinos ekološkoj slici.
Već sada je to značajan adut u slici prema javnosti.
Prijavite se na newsletter i primajte najnovije trendove i savjete ravno u Vaš inbox
Čarter web stranice često se svedu na isto: slični brodovi, isti opisi, ništa novo za gosta ni za tražilicu. Ali vi imate dobru ponudu, a Google vas i dalje preskače… Znate li koje su to greške koje radite a koje vas koče? Evo konkretnih savjeta kako ih riješiti.
Nedavna presuda švicarskog nadzornog tijela protiv Booking.com-a otvara važnu temu i za čarter industriju: dominacija posrednika, visoke provizije i praksa davanja popusta iz tuđeg poslovnog modela ozbiljno narušavaju tržišnu ravnotežu. Iako čarter nema jednog OTA diva, mehanizmi su itekako slični, a posljedice sve vidljivije. Vrijeme je da se otvoreno postavi pitanje: tko zaista upravlja prodajom, a tko snosi sve operativne rizike?
Kad svi bježe u sigurnost, on je krenuo “kontra” - ravno prema krizi. Usred pandemijskog kolapsa turizma, Ivica Žuro odlučuje osnovati savjetničku firmu. Ne iz ludosti, već iz uvjerenja kako se najvažniji potezi povlače kad je najteže. U tekstu za čarter.hr vodi nas kroz stvarne pregovore s bankama, konkretne poslovne poteze i planove sa konkretnim ciljem a to je: preživjeti je prvi korak, nakon toga mora ići dovođenje u red.
Ako ste kao većina čarter tvrtki, društvene mreže su vam negdje pri dnu popisa. Objavite kad stignete, kad se nešto dogodi. Ili jednostavno ne stignete nikad. A onda dođe sezona i pomislite: “Trebali bismo nešto objaviti…” Ovaj vodič je tu da vam pokaže kako s minimalnim trudom napraviti jednostavan plan objava koji ima glavu i rep.