Svi u Europi dižu cijene, ali samo mi dižemo paniku

• 04.08.2025.
• Novosti, Financije

U novom članku za čarter.hr, Ivica Žuro secira naš omiljeni nacionalni sport: javno žaljenje nad cijenama, turistima, kavama i vlastitom državom. Ali možda je došao trenutak da se pitamo - jesmo li stvarno toliko loši, ili samo tako zvučimo?

Kinezi kažu kako je lakše biti pas u doba mira nego čovjek u doba kaosa, a i stara je kletva dabogda živjeli u zanimljivim vremenima.

Budući mi imamo tu sreću svaki dan opterećivati se bitnim i nebitnim, potrebno je razlučiti što stvarno može imati posljedica na život u bližoj ili daljnjoj budućnosti.

Nije to onaj par sa koncerta Coldplaya koji eto slučajno rade u kompaniji koja se bavi AI obradom podataka i nakon te njihove zgode angažirali su baš Gwyneth Paltrow kao PR. Doduše, postoji teorija kako i film sa istinitom pričom iz viškog akvatorija 2004. nije slučajno izbio na svjetlo dana. Uglavnom, samo protagonisti znaju što je prava istina.

Na život prosječnog građanina Lijepe Naše puno više utjecaja ima ono što se zbiva u javnim financijama a može rezultirati samo i jedino većim porezima ili već nekom komplikacijom.

 

Koliko vrijedi “dobra” plaća?

Tako eto ako bi tko želio stambeno se zbrinuti, ima dobru plaću i nešto za uložiti već – prije mu nije bilo u stilu pjesme Reka san ne može a sada bi moglo.

Naime, uvođenjem strožih kriterija dobivanje kredita ljudima s natprosječnim iznosom dohotka - koji su već i prije bili više nego uredne platiše – uvedeno je ograničenje koje im u praksi znači manju kreditnu sposobnost i mogućnost zaduživanja do 25% primanja. 

Dalje, mjesečni omjer otplate duga i prihoda (DSTI) za stambene kredite ne smije prijeći 45% neto plaće, dok za nestambene kredite maksimalni DSTI iznosi 40% s rokom otplate do 10 godina.

Te mjere uvedene su od strane središnje banke sa ciljem usporavanja rasta zaduženja kućanstava i povećanje financijske stabilnosti u uvjetima makroekonomskih izazova.

Zanimljivo da se rast kreditiranja dogodio ne samo usporedno s padom prosječnih kamatnih stopa već i sa značajnim porastom plaća u javnom sektoru koji ne samo da zapošljava skoro 30% od ukupnog broja zaposlenih u Hrvatskoj već i isplaćuje prosječne neto plaće i do 300 eura više u odnosu na privatni.

Na kraju je prosječna osoba željna vlastitog stambenog prostora upala u škare čiji jedan krak čini rastuća cijena m2 a drugi restrikcije kreditiranja.

Teško se tu oteti dojmu kako smo majstori za pucati sebi u nogu kako bi dokazali da smo dobri doktori.

Skupo, skuplje - Hrvatska 

A ako što ilustrira navedenu činjenicu to je turizam koji trpi najveći atak koji je masivan baš iz vlastitih redova odnosno onih koji bi ga trebali afirmirati. 

Nijedna turistička zemlja ne komunicira javno svoje loše strane ni u ludilu, samo mi pričamo kako smo skupi i onda se čudimo što nikad više turista a nikad manje potrošnje. Ne znam što očekujemo, da će skočiti booking u Hrvatskoj što se više to ponavlja da smo skuplji od ostalih?!? 

Šizofrena je situacija to što pored javne sigurnosti, sve bolje povezanosti, događanja, mediteranskog načina života, raznolikosti ukupne ponude od Prevlake do Dunava mi danima raspredamo o tome zašto je dobra kava kod nas za dlaku skuplja od neke u Austriji i Njemačkoj.

Trend poskupljenja nije specifičan samo za Hrvatsku, nego je prisutan u većini mediteranskih destinacija zbog općeg rasta inflacije i troškova poslovanja.

Cijene smještaja u Hrvatskoj su u prosjeku mediteranske konkurencije, dok su cijene u ugostiteljskim objektima puno češće predmet debate. 

Nije stvar samo naše skupoće već u konačnici činjenice da je prosječnom građaninu EU život znatno skuplji i svaki će euro prevrnuti dvaput. 

Prema posljednjim vijestima potrošnja u ugostiteljskim objektima u Njemačkoj je pala za gotovo 5% i to je samo po sebi vrlo znakovit pokazatelj.

Zanimljivo kako je prema podacima fiskalizacije trgovina na veliko i malo u lipnju ove godine – znači predsezonskom mjesecu – imala jednak iznos fiskaliziranih računa kao što je to bio slučaj lani u kolovozu 2024 odnosno u jednom od dva mjeseca visoke sezone. Kupuje se i priprema u apartmanu, na plovilu, gdje već… Uglavnom, po 3,2 milijarde eura je plaćeno na prodajnim mjestima u oba navedena mjeseca.

Državi koja ima deficit od 1,9 milijarde eura svako punjenje skoro pa presahlog bunara je dobrodošlo, bitno je da dotječe od potrošnje. U svjetlu ispunjenja kolektivnih ugovora te obećanih 173 milijuna eura za umirovljenike, vijest o dobroj zaradi trgovine je melem na ranu.

K tome državnoj blagajni više igra bolji rezultat trgovine nego od pripreme i posluživanja hrane, budući je na prvo porez na dodanu vrijednost 25% a u drugom slučaju 13%. 

Sredstva osigurana. Projekti? U ladici.

Dalje, od strane strukovne sekcije udruženja poslodavaca istaknuto je kako smo po pitanju bespovratnih sredstava iz Višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) 2021. – 2027. iskoristili samo 5,7 posto raspoloživog novca što je samo po sebi alarm na uzbunu.

Razlozi te poražavajuće brojke su stalna odgađanja natječaja te kašnjenja u ugovaranju i odobrenju novca za projekte koji su prošli na natječaju. To su nečija radna mjesta i egzistencija za koje je netko iz EU dao novac poreznih obveznika. Nitko nema pravo tome pristupiti olako.

Kod povlačenja bespovratnih sredstava nema alternative osim ubrzavanja postupaka provedbe i pronalaska načina da se potakne povlačenje novca u one branše koje konstantno pokazuju zanimanje i imaju spremne projekte. 

Treba pojednostavniti priču, u potpunosti eliminirati postupak brzog prsta odnosno omogućiti da sredstva dobiju projekti koji najviše zapošljavaju a ne oni koji su se najbrže prijavili.

 

Produktivnost? Nije na listi prioriteta.

Konkretno, mnoga poduzeća iz prerađivačke industrije su izvisila na natječaju koji se odvijao 2021. a ako itko stvara dodanu vrijednost i zapošljavaju cijelu godinu – to su oni. 

Rado se hvalimo bilo kojim izvoznim poduhvatom, a kad treba rasteretiti poreznu presiju onda stvari idu malo teže.

Navedena branša je jedna od rijetkih koja investira u poboljšanje produktivnosti te poslovnih procesa i treba je njegovati. 

U svjetlu činjenice kako su potrebe za kreditiranjem malih poduzeća u Hrvatskoj sa 40% sektora pale na 28% - to je posebno znakovito jer prerađivačka industrija nije konkurentna ako ne ide u korak s vremenom odnosno tehnologijom i vještinama.

 

 

 

• Podijeli:

---

---