Kako odabrati kredit za financiranje poslovanja

• 26.04.2022.
• Financije

Bez obzira u kojoj fazi poslovanja se nalazili dodatna financijska sredstva bit će potrebna svakom poslovanju. Kako odlučiti koji izvor financiranja odabrati za određenu svrhu saznajte u nastavku ovog teksta.

Koliko god su mala i srednja poduzeća okosnica svakog tržišnog gospodarstva, zbog njihove veličine, visine raspoloživog kapitala i rezervi  i neizvjesnosti poslovanja vrlo često trebaju vanjske izvore financiranja.

Ako nije riječ o nabavi plovila ili vozila kao sredstava rada kada je financijski smislenije ići na leasing, ono što se najčešće odabire kao opcija je financiranje putem nekog od bankovnih proizvoda. Koliko god se tu plaćala kamatna stopa i postojala naknada, riječ je o provjerenim rješenjima s poznatim rokom implementacije odnosno znate u kojem roku možete financirati investiciju, tekuće poslovanje ili što već imate namjeru raditi.

Tu se nameće onda pitanje – kojim financijskim proizvodom što financirati tako da to bude najviše financijski smisleno te ne optereti bilancu i ugrozi likvidnost poduzeća. Postoje opća pravila formirana na financijskoj računici i temeljem iskustava iz prakse kojih se treba držati.

Kratkoročni izvori sredstava

Osnovno načelo je da se kratkoročne obveze trebaju (ako ne i moraju) financirati iz kratkoročnih izvora sredstava, analogno tome i dugoročne iz dugoročnih.

Kratkoročna ulaganja do 1 godine povrata u pojedine namjene iz redovitog poslovanja stoga se trebaju pokrivati sukladno naputcima.

• Sezonske zalihe se financiraju iz kratkotrajnih kredita ili revolvinga, te iz obveza prema dobavljačima
• Kratkoročna potraživanja od kupaca financiraju se iz kratkoročnih obveza prema dobavljačima, pri čemu treba težiti da potraživanja uvećana za vrijednost zaliha budu uvijek veća od dugovanja dobavljačima
• Ulaganja u kratkoročne vrijednosne papire i dane kredite financiraju se iz kratkoročnih zaduženja, pri čemu treba paziti da kamata na ulaganja bude veća ili barem jednaka kamati koja se plaća na posuđena sredstva.

Srednjoročna ulaganja su ona koja se vraćaju u roku od 1 do 5 godina i riječ je o investicijama u trajna obrtna sredstva. Ona uključuju minimalne potrebne zalihe sirovina i materijala, nedovršenih proizvoda i zalihe gotovih proizvoda koji su trajno angažirana u proizvodnom procesu. Optimalno ih je  financirati iz vlastitih izvora a ako se koriste tuđi izvori financiranja onda treba koristiti srednjoročne izvore.

Banke u Hrvatskoj obično odobravaju kredite za trajna obrtna sredstva na rok do 3 godine.

Dugoročni izvori sredstava

Dugoročna ulaganja se trebaju financirati iz kapitala i rezervi iz dobiti, no u praksi ti izvori najčešće nisu dovoljni odnosno ako i jesu treba dobro razmotriti hoće li se ugroziti sposobnost poduzeća za servisiranje redovitih obveza poslovanja. Opća pravila za financiranje ovakvih ulaganja kod kojih je rok povrata u domaćim bankama od 3 do 10 godina  - u nekim slučajevima i do 12 godina - su kako slijedi po vrsti investicije.

• Zemljišta trajno vežu novčana sredstva, imaju neograničen vijek trajanja pa nemaju amortizacije niti prijenosa vrijednosti na novi proizvod. Optimalni izvor financiranja je vlastiti kapital, eventualno dugoročni investicijski krediti u manjem učešću.
• Građevinski objekti su ulaganja koja karakterizira vrlo veliki iznos vezanih sredstava i dugi rok ulaganja i amortiziranja. Obično se financiraju iz temeljnog kapitala, rezervi ili putem dugoročnih investicijskih kredita.
• Dionice drugih poduzeća i banaka su ulaganja nižeg stupnja likvidnosti se financiraju iz zadržane dobiti i rezervi poslovanja.
• Gubitak poslovne godine predstavlja smanjenje imovine i kapitala poduzeća i nije poželjan u poslovanju. Otpisuje na teret rezervacija, zadržane dobiti iz prethodnih godina ili kapitala a može se pokriti i dugoročnim sanacijskim kreditom čime se financijski teret raspodjeljuje na nadolazeće godine.

Nevezano za koji se kreditni proizvod odlučili, trebate dokazati kreditnu sposobnost za povrat ugovorenih obveza. Osnovni uvjet za sva navedena ulaganja su poslovni financijski izvještaji za posljednje 2 poslovne godine kao što su GFI POD za društva s dvojnim knjigovodstvom odnosno pregled primitaka i izdataka za obrte uz popis dugotrajne imovine. Na to se nadovezuju bruto bilance i PD obrasci. Od dodatne dokumentacije kojom možete osnažiti svoju argumentaciju tu su sklopljeni ugovori, pisma namjere i slično.

Kod investicija u opremu i osnovna sredstva nakon razdoblja korištenja kredita postoji i određeno vrijeme potrebno da se nabavljena oprema ili izgrađeni objekt stavi u funkciju što se pokriva ugovaranjem grace perioda odnosno razdoblja počeka koji može trajati od nekoliko mjeseci do godinu dana. Zbog toga, a i znatno duljeg poslovnog horizonta koji se može protegnuti i na 10 godina povrata potrebno je napraviti detaljan poslovni plan ili investicijsku studiju. Banke ih u pravilu traže kao dio dokumentacije jer pokazuju i dokazuju smislenost poslovne ideje.

U svakom slučaju, nije pitanje hoće li vam u poslovanju trebati već kada će se to dogoditi.

Ono što možete učiniti kao pripremu za to  je odgovorno poslovati, nastojati da prihodi od redovitog poslovanja budu veći od poslovnih i financijskih rashoda zajedno, rješavati obveze prema državi u prihvatljivom roku. Ukoliko se time vodite – prihvatljiv ste sugovornik svakom kreditoru.

• Podijeli:

---

---