Radnik tek malo zadovoljan, a tvrtka više u minusu - hrvatski paradoks minimalca

• 07.10.2025.
• Novosti, Propisi

Rast minimalne plaće u Hrvatskoj postao je vruća tema. Jedni ga vide kao zaštitu radnika, drugi kao uteg koji potapa konkurentnost tvrtki. U svom novom članku Ivica Žuro secira državne intervencije, uspoređuje hrvatski model s europskim i otvara pitanje - kamo nas vodi ova politika?

Obzirom da posljednjih godina u našem tržišnom uređenju država određuje administrativno cijene za niz dobara i usluga, što u šali što u zbilji možemo reći kako je velika šteta da država u dogovoru sa EU nije odredila minimalnu cijenu i trajanje najma plovila u čarteru. 

Može se tu zapjevati: da je sreće bilo, ti bi sa mnom pare brojila…. 

No vratimo se na bit, a to je intervencionizam i to u kapitalizmu koji ima za cilj pomoć ugroženima, a na kraju košta poduzetnike i poslodavce. 

Uz uobičajeni regulatorni teret koji dolazi iz EU - što je uz manjak snažnog vođenja jedan od glavnih izazova Unije, koja ima ekonomsku, ali ne i političku snagu - u našem gospodarstvu dodatno se strogo kontroliraju maloprodajne cijene hrane, energenata, lijekova, a odnedavno i financijskih usluga. 

Najznačajnija i najintenzivnija intervencija odnosi se na cijenu rada, i to u većoj mjeri nego u većini članica EU. Koliko većoj? Značajno.

Minimalna plaća - tko to tamo nama određuje?

Jedna od stvari koja posebno diže tlak realnom poslovnom sektoru je administrativno određivanje minimalne plaće. Posebno u svjetlu činjenice kako istu određuje javna uprava koja je u posljednjih godinu i pol značajno povećala prosjek primanja.

U Hrvatskoj je minimalna plaća porasla za 92% od 2019. godine, a masa plaća u javnom sektoru za 58% u samo dvije godine. Problem je što taj rast nije popraćen adekvatnim rastom produktivnosti.

I ne samo to - prosječna plaća u javnom sektoru sada je osjetno viša od one u privatnom: +32% u odnosu na razliku od +15% ne tako davne 2019. čime se dodatno stvara pritisak na poduzeća u realnom sektoru da podižu primanja zaposlenih bez obzira na svoju produktivnost ili profitabilnost. 

I sve je super i sve je za 5 dok raste prihod te profit sad i da ne voliš nogomet… No pravi problem je da rast plaća uz rast ostalih zavisnih troškova poslovanja ne ostavlja puno prostora za ulaganja u rast produktivnosti rada. Ako su vještine iste, razliku radi tehnologija ako se može priuštiti.

Produktivnost rada u Hrvatskoj i dalje je ispod prosjeka EU i srednjoistočne Europe. Hrvatska narodna banka potvrđuje da je glavni uzrok inflacije upravo rast plaća, ne profit tvrtki. 

Zbog državnih intervencija, ukupni troškovi rada iznose oko 50% BDP-a, prvi puta iznad prosjeka EU, a profitabilnost po zaposleniku je upola niža nego u EU i četvrtinu manja od prosjeka srednjoistočne Europe. To značajno ograničava investicije i modernizaciju.

Slovenski recept - manje politike, više matematike

Nakon snažnog višegodišnjeg rasta minimalne plaće u Hrvatskoj, vrijeme je za promjenu pristupa u njenom određivanju kako bismo očuvali ili poboljšali konkurentnost naših tvrtki. Primjerice, u Sloveniji je minimalna plaća nakon intenzivnog rasta od 2021. do 2023. praktički zamrznuta.

Prema slovenskom Zakonu o minimalnoj plaći, njezina razina se svake godine usklađuje isključivo s rastom troškova života (kao relevantan podatak uzima se inflacija CPI iz prosinca prethodne godine), što taj sustav štiti od političkih intervencija.

Ovaj model jedan je od najtransparentnijih u Europskoj uniji. Sličan pristup ima Rumunjska koja je nedavno uvela formulu za određivanje minimalca baziranu na zbroju inflacije i realnog rasta produktivnosti. Automatsku indeksaciju prema inflaciji primjenjuju i Francuska (bez duhanskih proizvoda), Belgija (bez alkohola, duhana i goriva) te Cipar. Inflacija je glavna referenca i u Nizozemskoj, Portugalu i Španjolskoj.

U Hrvatskoj je minimalna plaća porasla za 92% od 2019. godine, a masa plaća u javnom sektoru za 58% u samo dvije godine. Problem je što taj rast nije popraćen adekvatnim rastom produktivnosti.

 

Kad rast minimalca ne prati rast produktivnosti

Posebno je zabrinjavajući raskorak u turizmu gdje minimalna plaća raste za 10,1%, a bruto dodana vrijednost po zaposlenom samo za 6,7%. To signalizira pogoršanje troškovne konkurentnosti.

Posljedice su jasno vidljive: pad izvozne moći, zatvaranje pogona, stagnacija marži i investicija, osobito u industriji, turizmu, trgovini, logistici i graditeljstvu - svim sektorima koji su u Hrvatskoj jaki.

Rastu produktivnosti ne ide na ruku ni tržišna anomalija da kućanstva u Hrvatskoj plaćaju nižu cijenu električne energije od veleprodajnih kupaca, što narušava tržišne odnose i slabi gospodarstvo. U većini EU zemalja velike tvrtke plaćaju manju cijenu struje od kućanstava, što šalje jasnu poruku o jačanju gospodarstva i konkurentnosti. No, u Hrvatskoj veliki potrošači već dvije godine plaćaju 12% više od prosjeka EU, što dodatno otežava poslovanje.

Naravno da ta cijena može biti niža i naravno da se godišnje mogu stotine milijuna eura platiti domaćim proizvođačima električne energije umjesto da se kupuje struja od susjeda osim samo u izuzetno rijetkim situacijama kad nema druge.

A da bi se to ostvarilo, treba stvoriti preduvjet u vidu konačnog određivanja metodologije izračuna naknade za priključak na mrežu od strane regulatorne agencije. 

Projekti obnovljivih izvora energije vrijedni 2,6 milijardi eura i ukupnog kapaciteta preko 2.600 MWh već tri godine čekaju na priključenje jer energetska regulatorna agencija HERA još nije donijela odluku o toj metodologiji. Bez toga možemo samo maštati o funkcionalnom, predvidivom i održivom energetskom sustavu te na njemu razvijati modernu industriju.

Hrvatski plan? Veći minimalac, manja konkurentnost 

Hrvatska planira podići bruto minimalnu plaću na 1.250 EUR do 2028. godine, što je više od ambicija Portugala (1.190 EUR) i svih srednje i istočnoeuropskih zemalja. Takav rast dodatno ugrožava konkurentnost u predstojećem izazovnom gospodarskom razdoblju.

Ovakvim pristupom šalju se poruke o slabom povjerenju u tržišne mehanizme te se potiče državni intervencionizam u najvećoj mjeri, umjesto da prevladava tržišna konkurencija. 

Iskreno se nadamo da će ovaj rast biti organski, temeljen na realnim gospodarstvenim pokazateljima, a ne nametnut administrativno.

 

• Podijeli:

---

---