Pet do dvanaest za domaći čarter - tko zapravo drži kormilo

• 02.09.2025.
• Novosti, Financije

Čarter u Hrvatskoj balansira između želje za brzom zaradom i potrebe za sigurnošću na moru. Utrka za svakim eurom stvara sliku u kojoj statistika izgleda solidno, ali praksa na moru pokazuje drugačije. Ivica Žuro u novom članku donosi gdje se gubi kompas, je li čarter na autopilotu, a zarada ispred sigurnosti.

Uvođenju reda nema alternative, ma što tko govorio. A ako u ijednoj branši to treba nastaviti raditi, to je domaći turizam od onog najprizemnijeg do vidova koji generiraju najveće prihode i vanpansionsku potrošnju kao što je to nautički čarter.

No nema efekta ako se ide uvoditi red, a ne poštuje se sebe odnosno lokalnog stanovnika i poduzetnika.

 

Brzi tečajevi + brze nesreće = sadržaj za tuđe lajkove 

Naime, uz sve probleme s kojima se ovaj sektor suočava, trka za eurom više dovodi do toga da se iznajmljuju brodovi sve neisukusnijim gostima koji imaju položen tečaj iliti kurs u trajanju 21 dan, +/- koji više ili manje.

Da može i gore nego lani ne govore samo brojke o kraćem prosječnom boravku u režimu plovidbe već i svakodnevne vijesti o nasukavanjima i sličnim nedaćama.

O tome da svaka šuša i njen brat također kod nas biva tretirana kao priznat skiper već je bilo riječi na stručnim skupovima te poslovnim konferencijama unutar sektora.

Snimio si mene s krivog rakursa, ja sam navigator, skini mi se s...kursa - slavni su i dubokoumni stihovi klasika Cro dance scene 1990ih koji najbolje ilustriraju gdje smo i što smo po pitanju poštovanja digniteta struke u nautici.

Stručan personal na brodu nije nikako dodatna oprema zamjenjiva kombinacijom online tečajeva uz nešto prakse. 

Ne samo needuciranost već i manjak poštovanja prema profesiji - a koji se manifestira upravo priznavanjem prava na upravljanje plovilom sad da je stečeno na zahtjevnom akvatoriju Turkmenbašija na Kaspijskom jezeru - dovodi do toga da se prije snima tuđi problem za društvene mreže nego što se poštuju i važeći i neslužbeni uzusi plovidbe.

Jasno je: pristajanje na bilo što, a radi zarade i donosi samo bilo što.

5 je do 12 za zatomljavanje ega i zajednički rad u pravcu opstanka hrvatskog čartera u ovoj mjeri.

Sezona 2025. - brojke govore sve 

A kako ide sezona gledajući do 31.07 ove godine i uspoređujući s prošlom iza koje su se također vrtile glave? 

Na tržištu je bilo 25 više aktivnih pravnih osoba registriranih za najam plovila u odnosu na 969 u 2024. 

Generalno pad broja najmova je 1,9% na ukupnom broju plovila i nije to zabrinjavajuće ako nije bilo skidanja cijena.

Više treba zvoniti na uzbunu pad broja najmova u najmasovnijem segmentu brodica dužine trupa 10 do 12 metara, koje čine 80% tržišta od 38.600 ostvarenih najmova. Tu je broj bookinga išao na niže 2,7%.

Slaba je utjeha što je rastao broj najmova jahti na jedra za 4,5% ako se to događa u segmentu koji čini 10,6 tržišta. Tim više što - uz dužan respekt svima - mnogo više domaćih ljudi živi od čartera najviše tražene kategorije nego od servisiranja jahti na jedra i najviše kategorije.

Ok, dosta upozoravanja, nije popularan ko je ozbiljan u svemu, ljepše je ne čuti što se događa. I bolnije kad udari.

Osim krize u EU te troškova opće države što muči generalno domaća poduzeća i sprječava ih u rastu i razvoju?

Nije problem novac, nego ljudi

Nisu to financijska sredstva, već manjak stručnog i upravljačkog kadra.

Male pravne osobe ostvaruju dovoljnu akumulaciju sredstava i uspijevaju financirati dosta toga iz redovnog poslovanja.

Također je očito: avansno plaćanje sve je manje opcija jer se konstantno smanjuje potražnja za kreditima za obrtna sredstva koji su se dobrim dijelom koristili za dobivanje dodatnih rabata kroz plaćanja unaprijed. 

Ako je ušteđeni iznos na taj način premašivao kamate i naknade za kredite za obrtna sredstva - imalo je smisla ići u zaduživanje. 

Obzirom da je kultura neplaćanja u roku odavno uglavnom stvar prošlosti, logično je i da su prodavatelji ili naručitelji zaključili da im je isto platili im u 15 ili 30 dana ako imaju pouzdane partnere.

Odnosno da će više ostati njima.

Navedeno je time bitnije što su 2022. i 2023. protekle u tonu jako visokih troškova vanjskog financiranja.... 

...i što bi tko veću zaradu davao za plaćanje kamata ako može i bez toga.

Nije k tome nevažno što je za kredite proces odobrenja znao potrajati i znalo se tražiti još koji kolateral, što obično nije slučaj kod leasinga koji je još uvijek tražena opcija.

To je sukus priče posljednje ankete o uvjetima financiranja malih i srednjih poduzeća, koju godinama provodi središnja banka HNB. 

 

Što domaći poduzetnici traže - i bez čega se ne ide dalje

Kratko i jasno, domaći mali poduzetnici slažu se kako su za privlačenje kvalitetne radne snage, a samim time i budućnost poslovanja poduzeća najvažniji:

• poboljšanje poslovnog okružja, 
• porezne olakšice i 
• fleksibilnije radno zakonodavstvo.

Dva su tu savjeta koji mogu biti od znatne koristi:

1. Ako ne uspijevate naći stručan kadar - kao i kod leasinga iznajmite ga kroz b2b ugovor, ima hrpa inženjera i financijaša koji rade za sebe a imaju što donijeti
2. Ljudi od 45 do 55 su u najboljoj životnoj dobi i ne bi trebalo robovati pritisku da se uzme što mlađi a iskusniji jer takvog - nema.

Ovo posebno vrijedi i za poduzeća koja se suočavaju s teškoćama sa financiranjem poslovnih operacija. Najčešće je primaran razlog posloženost u organizaciji i kontrolirano raspolaganje sredstvima.

• Podijeli:

---

---