Sigurnost, edukacija i okoliš: ključne teme CROSCA panela

• 23.10.2025.
• Novosti

Jesu li hrvatski propisi u korak s realnošću na moru? Tko stvarno čuva Jadran i po kojim pravilima? U sklopu Biograd Boat Showa, Udruga CROSCA okupila je stručnjake, kapetane i predstavnike struke kako bi otvoreno razgovarali o problemima i prijedlozima iz prve ruke.

U sklopu ovogodišnjeg Biograd Boat Showa, 22. listopada 2025. godine, Udruga hrvatskih skipera i posada jahti (CROSCA) održala je panel-raspravu pod nazivom „Sigurnost, edukacija i održivost kao putokaz“. 

Panel se održao od 16:00 do 18:00 sati u Kapetanskom klubu, a okupio je vodeće ljude ekologije, edukacije i čarter industrije, ali nažalost ne i pozvane predstavnike ministarstva i pomorskih uprava. 

Na panelu su sudjelovali: 

• Vicko Ozretić, predsjednik udruge CROSCA
• Paško Klisović, predsjednik Udruženja nautičkog turizma pri HGK
• Katarina Barić, predstavnica pomorskog učilišta „Adria Libar“
• Matko Bašić, direktor sektora prikupljanja otpadnih tekućina CIAN
• Silvana Radovanović, HCK, voditeljica službe spašavanja života na vodi i ekološke zaštite priobalja
• Ornela Krezić, Greensail manager
• Matea Špika, predstavnica Udruge Sunce
• Kapetan Mate Bedrica
• Kapetan Frano Brate
• Kapetan Andrija Fustin 
• Kapetan Ivor Županić, ujedno i član interventnog tima za otežane uvjete spašavanja na vodi pri HCK

Panel je moderirala Sandra Barčot, poznata pomorska novinarka i urednica.

Na panelu se raspravljalo o pet tema, koje zahtijevaju dijalog, ne samo između institucija i profesionalaca nego između prakse i regulative.

U nastavku donosimo pregled panela, koji je bio podijeljen u pet cjelina te sažetak tema o kojima se razgovaralo. 

1.  Sigurnost na moru - članak 53. stavak 7. Pravilnika o sigurnosti 

Prvi na panelu su govorili Silvana Radovanović iz spasilačke službe Crvenog Križa, Paško Klisović predsjednik Udruženja nautičkog turizma pri HGK, kapetani Mate Bedrica, Frano Brate, Andrija Fustin i Ivor Županić te Vicko Ozretić predsjednik udruge CROSCA i organizator ovog panela.
 
Raspravljalo se o pravilniku o sigurnosti koji je prema CORSCA-i nepotpun i nedorečen, te o ponašanju i reakcijama lokalnog stanovništva na sidrenje plovila i jahti uz obalu.
Kapetani su se tu složili u jednom, a to je da poštuju pravila o sidrenju te poštuju svojim plovilima sigurnost kao i podmorje. Ali problem je u građanstvu, koje svojata u neku ruku obalu koja je u blizini njihovih kuća i apartmana, te zovu kapetaniju i prijavljuju jahte kojima oni upravljaju, a najčešće bez ikakvog uporišta.

Kapetani su opisali i razne situacije s kojima su se suočavali kroz godine plovidbe, te spomenuli kako su u drugim Mediteranskim državama kao primjerice Turskoj, vrlo jasna pravila o sidrenju i privezu plovila. Također su podijelili svoja iskustva što ugodna što neugodna, sa plovidbom i privezom u hrvatskim teritorijalnim vodama, ali i iskustva sidrenja i priveza u drugim zemljama Europske unije. 

Vicko Ozretić je na to komentirao da pravilnik o sigurnosti članak 53. stavak 7. Pravilnika o sigurnosti nije dobro definiran i treba ga dopuniti, poštujući stvarno stanje na moru. Rekao je: “Mi smo već poslali prijedlog nečega što je održivo i realno i može se napraviti. Za prijedlog dopune i ispravka na članak 53. smo si dali vremena i truda da ga napravimo kako bi bio dobar. Ali smo dobili odgovor kako nije prihvaćen.”

Na kraju je zaključeno kako se definitivno treba educirati i lokalno stanovništvo, koje često kontaktira Lučku kapetaniju, a da nije upućeno u informacije što je točno dozvoljeno po pitanju sidrenja, na koji način i na kojoj udaljenosti od obale. 

2. Očuvanje okoliša - crni i sivi tankovi, posidonija

U drugoj temi su sudjelovali Matea Špika iz udruge Sunce, Ornela Krezić iz Green Saila te Matko Bašić direktor tvrtke CIAN. 

Voditeljica panela Sandra Barčot je postavila pitanje o regulativi crnih tankova i o zagađenju mora, gdje su sudionici rekli kako se već duže godina traži rješenje. Već 15 godina se pišu pisma ministarstvima, ali bez ikakvih pravih i konkretnih promjena, Država je donijela pravila i regulative, ali je na kapetanima i skiperima hoće li se pridržavati pravila o ispuštanju tankova u more i slično. 

Ornela Krezić iz Green Saila je na pitanje, gdje završi kuhinjski otpad i ulje od gostijuna brodovima, odgovorila: 
“Većina završi u moru. Dio gradske kanalizacije također završi u moru i imamo jedan ogroman pritisak, a nismo ni jedina zemlja koja ima takav problem. Podaci govore kako je tek 27% svih svjetskih otpadnih voda pravilno obrađeno.” 

Rekla je i kako treba više edukacije među ljudima, i među zaposlenicima čartera, i kako moramo čuvati naše hrvatske vode. 

Kako nije definirano pitanje prikupljanja otpadnih voda na moru, a svi živimo od mora ili na moru, što se može učiniti ili popraviti komentirao je Vicko Ozretić:
“Jahte su stavljene na stup srama i  prozivaju se jahte i kapetani. Imali smo situacija gdje su kapetan i posada optuženi kao krivci, a uopće nisu imali veze s nastalom situacijom. Jahte su “crna ovca” nautičkog turizma i Jadrana, a kad smo već kod toga - koliko je hrvatskih otoka spojeno na kanalizaciju, a koliko njih je ispuštaju direktno u more.’” 

Predložilo se da svaka jahta određene tonaže ima uređaje za odvajanje otpadnih voda, jer nemaju svi jednake kapacitete. Male jahte imaju npr. kapacitet za otpadne vode za dan-dva maksimalno, oni ne mogu zadovoljiti trenutnu situaciju koja kaže kako se u Jadranu ne smiju ispuštati otpadne vode s plovila. 
Zaključilo se kako se trebaju postaviti jasni zakonski okviri za sigurno prikupljanje otpadnih voda s plovila, u marinama i sl. Zasad je još nemoguće imati “zero percent discharge” u more.

Matko Barić je opisao probleme svog poslovanja i probleme s kojima se suočava. također je kao primjer dobre prakse spomenuo i Monaco:
“Ta luka je “zero percent discharge” luka, a kazne koje naplaćuju za prekršaj su ogromne. Imaju više opcija za rješavanje otpada i voda s plovila, od barži do kamiona te direktnog otpuštanja u kanalizaciju.”

Ornela Krezić je rekla: “Svi ovi problemi o kojima pričamo se zapravo mogu riješiti vrlo lako, kroz digitalizaciju, tj. monitoring, GPS i slično.”

Matea Špika iz udruge Sunce na ovu temu je izjavila: “Građani prijavljuju onečišćenja, ali Lučke kapetanije ne reagiraju, malo ih je, nemaju plovila, Ono što je potrebno je korištenje monitoringa. Brojke nam govore, kako veliki brodovi nisu problem, jer je njihov broj u Jadranu jako mali.” 

Panel rasprava se dotakla i teme posidonije, “čuvara Jadrana” te nastojanja da se očuva i spriječi devastacija morsko dno i morski svijet Jadrana. 
“Svima je stalo do čistoće i prozirnosti Jadranskog mora, a posidonija je ta koja je zaslužna baš za to. Ali u zadnjih 20 godina imamo devastaciju i uništavanje livada posidonije duž cijele obale.”

Kao korak prema naprijed se očekuje da će biti plan sidrenja, kojeg je primjerice donijela Splitsko-dalmatinska županija. Predložen je plan, koji je postao sastavni dio prostornog plana županije te pozicije za ekološka sidrišta. 

Ipak skiperima i kapetanima se čini kako se kroz taj prostorni plan želi uvesti betonske blokove i naplatu sidrenja gdje god se to može. 
“Ponavljam što nas muči je što su brodovi sve veći, a i ovi blokovi i ovo što se baca u more nikako ne zadovoljava sigurnost, posebno većih jahti.” 
“Čini se kako je naplata primarna, a sve ostalo sekundarno.” zaključio je ovaj dio panela Vicko Ozretić. 

Pozvao je da se točno označi i definira gdje su ta polja posidonije, jer će kapetani prvi to poštivati. 

3. Skiperi kao čuvari Jadrana

Silvana Radovanović, HCK, voditeljica službe spašavanja života na vodi i ekološke zaštite priobalja i Ivor Županić, ovaj put kao član tima za otežane uvjete spašavanja na vodi pri HCK, su pojasnili kako su došli do ove teme “Skiperi kao čuvari Jadrana”, a to je bila jedna intervencija spašavanja čovjeka sa otoka, koja je trajala 8.5 sati. 

“Svi smo jako ponosni što je Hrvatska među prvima u čarteru u svijetu, i u nautičkom turizmu i da je sigurnost na najvišoj razini. Ali da bi uopće pokušali intervenirati, mi kao CROSCA i HCK, želimo potaknuti naše članove skipere i da ih uputimo na polaganje tečaja i norme za profesionalne spasioce. Tako bi u svom svakodnevnom poslu mogli dati veću sigurnost i samoj posadi, a tako i gostima na brodu.” izjavio je Ivor Županić.

Rekao je i kako spasilačke brodice nemaju dovoljno posade. I to je razlog zašto te brodice praktički nisu u funkciji, odnosno takav jedan spasilački brod ne bi smio biti samo sa dva člana posade, i sa smjenama od 72 sata. 

Na pitanje je li moguće da imamo registar svih koji su obučeni za traganje i spašavanje na moru, svih skipera koji će biti dio spasilačke službe na moru i dio Hrvatskog crvenog križa, Silvana Radovanović je odgovorila: 
“To je odlična ideja i upravo sam saznala mnogo zanimljivih stvari na ovom panelu, a neke od njih sam i prvi put čula. U duhu ovoga pravilnika i zakona HCK kao međunarodna organizacija, ali novi zakon i pravilnik o sigurnosti, u tom zakonu nema ni spomena riječi “sigurnost”, Primjerice sigurnost na plažama ovisi o dobroj volji koncesionara ili upravitelja te plaže. Mi se strašno borimo za činjenicu da naši spasioci budi članovi Search and rescue posada.” 

“Naša cijela priča o sigurnosti na kraju ostaje na dobroj volji ljudi i na volonterima, a bitno je imati zakone koji će sve to podržati i onda bi to bilo puno, puno bolje.” 

4. Pomorske svjedodžbe - gdje smo i zašto kasnimo 

Na ovom dijelu panela svoje komentare ovu temu su dali Katarina Barić, predstavnica pomorskog učilišta „Adria Libar“ te kapetani Andrija Fustin i Mate Bedrica.

Katarina Barić se zahvalila udruzi CROSCA na još jednom pozivu na sudjelovanje, te je na pitanje zašto Hrvatska nije konkurentna po pitanju edukacije pomoraca izjavila: 
“Imamo savršene programe, pa tako i učilište Adria Libar nije slučajno ovdje jer je 35 godina edukacije iza nas, i odobreni smo od Ministarstva mora, prometa i infrastrukture i podliježemo međunarodnim standardima. Međutim, je li hrvatski zapovjednik jahte i skiper konkurentan? Je, ukoliko se odluči na edukaciju. Ali trenutno mu to propisi ne nalažu. Puno toga prepušteno vlastitoj svijesti svakog pojedinca.” 

"Učilište je pokušalo pokrenuti na sve načine, i kroz radnu skupine, gdje smo predložili da se hrvatske svjedodžbe za zapovjednika jahte usklade sa standardima kako je to vani propisano, odnosno da jedan zapovjednik jahte ne može nakon 25 dana tečaja reći da je on osposobljen za upravljanje jahtom od 500 bruto tona. Bez da nema niz dodatnih certifikata o npr. medicinskoj pomoći, protupožarnoj zaštiti i sigurnosnim procedurama i tako dalje, i sve ono zbog čega naše certifikate vani ne uvažavaju”.

"Kada sa našim ministarstvom nismo uspjeli napraviti ništa, što zbog neriješenih procedura što zbog birokracije, učilište se skupa sa radnom skupinom okrenulo belgijskom ministarstvu, jer smo željeli da i naši pomorci budu konkurentni na tržištu rada. I ne biste vjerovali, ali uz jednu kratku proceduru, gdje smo dokazali kompetencije našeg kadra, mi smo vrlo brzo i lako dobili odobrenje kao hrvatsko učilište da bi našim hrvatskim kapetanima ponuditi alternativu u Hrvatskoj. I da, zvuči apsurdno ali smo riješili probleme u jednom dijelu."

Na to je kapetan Andrija Fustin, rekao: 
“Kadar sposoban za plovidbu, i ako je takav, onda će biti vrijedan osiguranja i onda će imovina te osobe, koje je meni povjerena na upravljanje u svakom datom momentu biti sigurna. A to ne dobijete na tečaju od 7 dana.”

Na komentar kako je praksa, odnosno nedostatak iste zapravo najveći problem, kapetan Mate Bedrica je rekao: 
“Definitivno fali prakse i postavljena je naopako na neki način. Čak i u autoškoli je veći naglasak na praksu nego na teoriju. Prakse treba čovjeku u startu, a mi očito imamo obrnut sustav. Na primjer, u nautici se B dozvola za upravljanje plovilom do 12 metara, ta početna dozvola, dobiva samo teoretskim ispitom u lučkoj kapetaniji, bez ikakvog praktičnog znanja. Prva komercijalna dozvola u C kategoriji, u biti ima minimalno i nedovoljno prakse, sa 6 sati aktivnog rada na jedrilici, a ispit završava praktičnim ispitom da se vidi jesu li ti ljudi spremni za upravljanje plovilom. Ali očito je kao ti ljudi žele što više prakse i svjesni su toga. A praksu nam zakonodavstvo ne nalaže, nego ljudi to sami traže.”

Komentiralo se kako je potrebno razgraničiti zvanja u trgovačkoj mornarici i nautičkom turizmu, znači potrebno je sekundarno zakonodavstvo i novi pravilnik o izdavanju svjedodžbi u nautičkom turizmu koje potpisuje ministar. A potrebna je jedna radna skupina koja će utvrditi kako su programi u skladu s STCW tablicama koje se primjenjuje za te oblike transporta. 

5. Minimalni standardi smještaja za posade

Zadnja tema panela o smještaju i uvjetima u kojima boravi posada na plovilima, pogotovo u bareboat čarteru, je povela i raspravu i komentare publike, jer je ovo tema koja je trenutno svježa, a i velik problem svim skiperima i hostesama. 

O ovoj temi je govorio Paško Klisović predsjednik Udruženja nautičkog turizma pri HGK, a govorio je i o nezadovoljavajućim uvjetima kabina u kojima boravi posada te o tome kako se jahte kad se naručuju moraju naručivati kabine koje zadovoljavaju osnove ljudske uvjete, a ne minimalni prostori koje skiperi nazivaju “grob”. 

“... u svojih 26 godina rada još nisam čuo da je neki skiper rekao da neće ploviti na nekom brodu jer mu je kabina mala, ali isto tako skiperska kabina mora imati ventilaciju, mora imati prozor. Ono što će biti u praksi problem je taj vlastiti wc, jer je većina plovila rađena s kabinama koje imaju svoj wc. A skiper u toj svojoj kabinici, tom “grobu”, će spavati, a opet je pitanje kolika je ta kabina. Je li naručena po pravilnim gabaritima pri samoj izgradnji plovila ili je prenamijenjena prova sa komadom daske i spužve. Želimo standarde te kabine postaviti onako kako treba biti.”

Komentari su išli u smjeru da se zaista treba urediti pravilnikom minimalne uvjete za skipere i hostese, te se stoga i napravio prijedlog pravilnika. Reklo se i to da se i najveći problemi i situacije mogu riješiti dobrom i konstruktivnom komunikacijom te svi mogu dati svoje prijedloge, nadopune i komentare.

Panel CROSCA-e otvorio je važna pitanja o stvarnoj sigurnosti na moru, ekološkoj odgovornosti i edukaciji pomorske struke, ne u teoriji, nego u praksi. 

I od sigurnosti i svjedodžbi, preko crnih tankova do skiperskih kabina, ova panel rasprava pokazala je koliko su praksa i regulativa još uvijek dva odvojena svijeta.

Rasprava je pokazala i koliko je još nesklada između onoga što zakon propisuje i onoga što se stvarno događa na moru. I dok su kapetani, edukatori i stručnjaci iz industrije pokazali volju za suradnjom i rješenjima, ostaje pitanje - gdje su oni koji bi ta rješenja trebali provesti? 

Ako želimo Jadran koji je siguran, čist i održiv, dijalog mora postati svakodnevna praksa, a ne iznimka. I ne može se voditi samo unutar industrije potrebna je i prisutnost institucija koje često izostaju baš kad ih najviše treba.

 

 

 

• Podijeli:

---