Ponekad nije problem što se dogodilo, nego kako je rečeno. Jedna kriva rečenica i možete izgubiti gosta ili zaposlenika. Koliko nas zapravo košta jedna loše odabrana rečenica? I što se dogodi kad ju zamijenimo boljom?
Vaša komunikacija, ma kakva ona bila, ide “van” - u Google recenzije, na društvene mreže, u razgovore između gostiju posade, pa i agenata. A loša komunikacija ne utječe samo na međuljudske odnose, nego i na prodaju, reputaciju i dugoročnu održivost tvrtke.
Ovo je priča o realnim svakodnevnim situacijama zbog kojih neki gosti više nikad ne dođu, a neki zaposlenici napuste firmu usred sezone.
Uloga skipera nije samo upravljanje plovilom, nego i upravljanje očekivanjima. Iako se od posade često očekuje da bude susretljiva i "easy-going", to ne znači kako sve treba prihvatiti bez zadrške.
Neki skiperi izbjegavaju izravno reći "ne" jer ne žele biti percipirani kao "teški", jer osjećaju pritisak od gostiju koji "plaćaju tu turu", ili jer jednostavno nisu sigurni kako nešto odbiti, a da ne zvuči grubo.
Primjeri:
Zašto to ne valja:
Kako to iskomunicirati:
Taj ton gostu ne daje dojam odbijanja, nego mu se nudi iskustvo koje je bolje za njega, jer skiper zna što radi.
Što možete napraviti, a da skiper ne ostane sam u ovim situacijama?
Dati realna očekivanja nije slabost nego profesionalnost. Gosti to možda ne shvate odmah, ali shvate do kraja tjedna. A kad jednom shvate kako ih se vodilo, a ne samo vozilo, to postaje razlog za ponovni dolazak.

Čarter je timski sport. Raspravljate li pred gostima o tome “tko je kriv” za greške, na gubitku ste, iz više razloga. Takva komunikacija možda kratkoročno riješi neku situaciju ili pokaže tko je u pravu, ali dugoročno šalje poruku nesklada, nesigurnosti i loše organizacije.
U očima gosta, voditelj baze i skiper nisu dvije odvojene uloge, oni su predstavnici istog brenda. Kad se javno raspravljaju, gosti neće pomisliti "ovo je konstruktivno", nego "ovdje nitko ne zna što radi".
Primjeri:
Ponekad ovakvi komentari dođu iz frustracije, umora ili želje da se stvar “odmah raščisti”. Ali za raspravu pred gostima nikad nije ni vrijeme ni mjesto, jer šteta postaje veća od koristi.
Zašto to ne valja:
Usto, djelatnici koji su prozvani pred gostima, gube autoritet. Sljedeći put kad pokušaju nešto objasniti gostima, više ih se ne shvaća ozbiljno jer je netko već "pokazao tko je glavni".
Kako to riješiti:
Nema potrebe za tenzijama. Ako nešto treba ispraviti, to se može riješiti u dvije rečenice – bez oštećenja odnosa.
Što baza može napraviti da to postane standard, a ne iznimka?
Poštovanje nije slabost, nego valuta koja gradi čitavu posadu, a i tvrtku.
Jer gost koji vidi kolege koji se podržavaju i komuniciraju, pogotovo kad nešto zapne, odlazi s osjećajem da je plovio s ljudima koji znaju što rade. A to se pamti.

Vođenje ljudi ne znači samo ispravljanje grešaka nego i pružanje jasnih smjernica za rad. A to je upravo ono što često nedostaje u svakodnevnoj komunikaciji.
U žurbi, frustraciji ili umoru, mnogi voditelji i iskusniji članovi tima instinktivno reagiraju zabranom:
I to ostane na tome.
Zašto to ne funkcionira:
U situacijama gdje je komunikacija s gostima ključna, to postaje ozbiljan problem.
Primjeri:
Kako to bolje učiniti:
Umjesto same zabrane, treba dati i alternativu. Dovoljna je i jedna rečenica koja usmjerava:
Dajte rečenice koje se mogu koristiti. Ljudi često ne znaju kako nešto reći. Ako ih opremite konkretnim primjerima, imat će više samopouzdanja i snalazit će se bolje.
Ljudi najbolje uče kad znaju što napraviti sljedeći put, a ne samo ako znaju što je bilo loše sada.

Jedna od situacija koja najviše frustrira gosta nije kvar, kašnjenje ni loše vrijeme, nego kad mu tri različite osobe iz istog čartera daju tri različite informacije.
Nesporazumi stvaraju dojam kako nitko ne zna što radi. I što je najgore, ne mora biti ničija loša namjera. Ali gost ne vidi nijanse. On vidi kaos.
Primjeri:
Zašto to ne valja:
Gosti se žele osjećati kako su u dobrim rukama. Ako djelatnici međusobno ne komuniciraju i dolazi do nesporazuma, ostaje dojam amaterizma, čak i kad je sve ostalo bilo korektno.
Kako bolje reagirati:
Prvo pravilo: priznajte pogrešku. To ne znači i preuzimanje krivnje, nego preuzimanje odgovornosti za razjašnjenje.
Kako to spriječiti:
Povjerenje se gradi kroz dosljednost. I zato, u čarteru nije važno tko je bio "u pravu" – važno je da gost ima osjećaj kako se svi u timu međusobno nadopunjuju, a ne idu kontra.

U skoro svakoj tvrtki postoji nešto što je presudno za kvalitetu tima: trud koji ljudi ulažu, i osjećaj da ih netko zbog toga vidi.
Djelatnici ne traže stalne pohvale, nagrade ili pljesak. Ali moraju znati kako nisu nevidljivi. Kad netko potegne više, ili smireno riješi konflikt s gostima, a s druge strane ne dobije ni "hvala", motivacija i trud će brzo nestati.
I onda se čudimo kad najbolji sezonski radnici ne žele produžiti ugovor. Ili kad skiper koji “uvijek izvuče stvar” odluči otići. Odlazak najčešće ne počinje zbog plaće, nego zbog osjećaja da si samo broj.
Primjeri:
Zašto to ne valja:
Kako to bolje iskomunicirati:
Ne treba tu ništa pretjerano. Dovoljna je samo iskrenost u pravom trenutku:
Par sekundi vremena, ali svaka rečenica ima svoj trajan učinak. Ljudi ih ne zaborave. I nastave se truditi, jer znaju zašto to rade.
Što može pomoći da prepoznavanje truda postane navika?
Ljudi ostaju tamo gdje imaju osjećaj da ih netko vidi, ne samo kad pogriješe, nego i kad daju sve od sebe.
Ako vam ekipa dobro funkcionira u špici sezone, to nije slučajno. Netko je dao ruke kad je trebalo. Netko je ostao dulje. Netko je povukao kad je trebalo. I to treba znati reći.

Iskustvo je ogromna prednost, ali samo ako ga znamo podijeliti. U čarter bazama često imamo spoj generacija: ljudi koji ovo rade 20+ godina, i novi članovi tima koji tek ulaze u posao. To može biti savršen spoj, a može i puknuti na prvoj nepromišljenoj rečenici.
Rečenice poput "Znaš ti koliko ja ovo radim?" ili "U moje vrijeme to se drugačije radilo!" možda su izrečene iz želje da se nešto naglasi, ali u praksi zvuče kao potcjenjivanje i ponižavanje. I često ne dolaze u najmirnijem tonu, nego kad su svi već malo tanki s živcima.
Primjeri:
Zašto to ne valja:
Ako ljudi misle da se njihovo neznanje koristi protiv njih, prestaju postavljati pitanja. A to je prvi korak prema još više grešaka i još manje komunikacije.
Kako to bolje dijeliti znanje:
Iskustvo se itekako može pokazati, ali ton čini razliku.
Kako njegovati zdravu komunikaciju između generacija i iskustava:
Znanje je vrijedno samo ako netko želi slušati. A ljudi slušaju one koji ih poštuju.
Najbolji timovi nisu oni u kojima svi znaju sve, nego oni gdje je svakome lakše reći "Ne znam. Pokaži mi."
Ako želite zadržati ljude u bazi dulje od jedne sezone, krenite od toga kako s njima razgovarate. Jer čak i kad nemate budžet za povećanje plaća, uvijek imate prostor za bolju komunikaciju.
Nitko ovdje ne traži da svi postanemo komunikacijski treneri ili psiholozi. Nitko nema vremena za seminare.
Ali imamo vremena za izbor. Imamo vremena za izabrati način komunikacije i za sekundu pauze prije nego što nešto kažemo. Za ton glasa koji gradi tim.
I svi oni mali trenuci su ono što često napravi razliku:
Probajte već danas, ništa previše, samo ovo…
…zato što tako funkcionira svaki dobar tim koji želi trajati duže od jedne sezone.
Ako vam je ovaj tekst bio koristan, javite nam koje teme vas muče u svakodnevici.
Prijavite se na newsletter i primajte najnovije trendove i savjete ravno u Vaš inbox
U ovoj kolumni Andreja Fazlić objašnjava zašto premium usluga u čarter industriji ne nastaje samo kroz bolje plovilo, ljepšu komunikaciju ili novi CRM. Ona traži promjenu načina rada, donošenja odluka i ponašanja cijelog tima. Tekst pokazuje zašto transformacija poslovanja često zapne upravo ondje gdje prestaje tehnologija, a počinju ljudske navike.
Hrvatski čarter više nema luksuz raditi po starom. U novoj kolumni Selma Ćubara piše zašto digitalni marketing, jasna strategija i bolji procesi postaju ključni za održivije i konkurentnije poslovanje.
Gost danas više ne traži samo plovilo, nego cjelokupno iskustvo putovanja. Upravo zato raste važnost suradnje između charter tvrtki i lokalnog turističkog sektora. Kroz kvalitetna partnerstva s restoranima, concierge uslugama, privatnim vodičima, transferima i platformama za autentična iskustva, charter tvrtke mogu povećati vrijednost svoje ponude, stvoriti bolje iskustvo za gosta i dugoročno se izdvojiti na konkurentnom tržištu.
OTA platforme ili direktne rezervacije? Pogrešno je pitanje. Pravo pitanje je: znate li kako iskoristiti portale da rade za vas, a ne protiv vas? U čarter industriji i dalje vladaju nepisana pravila staroga agencijskog modela, od gosta koji direktno rezervira i plaća više, do operatora koji odbija vlastite klijente "kako ne bi uvrijedio agenta". Dok hotelijerstvo odavno nagrađuje direktnog gosta ekskluzivnim cijenama i loyalty programima, čarter industrija još uvijek čuva model koji je imao smisla prije pojave OTA platformi. Vrijeme je da to promijenimo.